15. kolovoza 1971. godine američki predsjednik Richard Nixon održao je televizijski govor koji je promijenio globalne financije dublje od većine gospodarskih reformi u prošlom stoljeću. Najavio je obustavu konvertibilnosti američkog dolara u zlato. Ta je mjera trebala biti privremena. Nikada nije povučena.

Tom je odlukom završila era u kojoj je vrijednost valuta bila izravno povezana sa zlatom i uveden je sustav u kojem se novac uvelike oslanja na povjerenje u gospodarstvo, središnje banke i vlade.

Pedeset i pet godina kasnije vrijedi se zapitati što je ta promjena zapravo značila. Ne samo za globalno gospodarstvo, nego i za ulagače.

 

Kada je novac stvarno imao pokriće u zlatu

Novac je tijekom većeg dijela moderne povijesti bio više od pukog sredstva razmjene. Predstavljao je obvezu da se može zamijeniti za određenu količinu zlata.

 

 

Konačni oblik tog sustava bio je brettonwoodski sustav, uspostavljen nakon Drugog svjetskog rata. Američki dolar bilo je moguće zamijeniti za zlato po fiksnom tečaju od 35 dolara za trojsku uncu, dok su ostale glavne valute bile vezane uz dolar. Sustav je donio stabilnost svjetskoj trgovini, nisku valutnu nestabilnost i snažno povjerenje u međunarodni financijski sustav. Istodobno je znatno ograničavao mogućnost vlada da stvaraju novi novac bez odgovarajućeg povećanja svojih rezervi zlata.

Ta je disciplina bila najveća snaga sustava i naposljetku razlog njegova kraha.

 

Zašto je zlatni standard morao biti ukinut?

Sjedinjene Američke Države su tijekom 1960-ih financirale Vijetnamski rat, opsežne socijalne programe i rastuće gospodarstvo kroz sve veće proračunske deficite. U globalno gospodarstvo ulazilo je više dolara nego što su američke rezerve zlata mogle pokriti.

Kada su neke zemlje počele zahtijevati fizičko zlato u zamjenu za svoje dolare, postalo je jasno da je sustav dugoročno neodrživ.

Nixonova odluka stoga nije bila uzrok problema, već njegov vrhunac.

Od 1971. godine živimo u svijetu fiat valuta: novca čija vrijednost nema pokriće u plemenitom metalu, već u povjerenju u monetarnu politiku i gospodarsku snagu pojedinih zemalja.

Taj je sustav olakšao odgovor na gospodarske krize, omogućio brži gospodarski rast i potaknuo razvoj financijskih tržišta. Ali uklonio je i prirodnu kočnicu rasta novčane mase i javnog duga.

 

Što nam proteklih 55 godina govori?

Povijest nije moguće procijeniti na temelju jednog pokazatelja. Ipak, neke je trendove nemoguće ignorirati.

Javni je dug u većini razvijenih gospodarstava dosegnuo povijesno visoke razine. Globalni je dug porastao na 353 bilijuna dolara, odnosno 305 % globalnog BDP-a. Bilance središnjih banaka višestruko su se povećale nakon financijske krize 2008. godine i pandemije bolesti COVID-19, dosegnuvši dosad nezabilježene razine. Novčana masa rasla je tempom koji bi prije samo nekoliko desetljeća bio nezamisliv.

I cijena zlata se dramatično promijenila. Do 1971. godine bila je administrativno fiksirana na 35 dolara po trojskoj unci. Danas je mnogo puta viša. Međutim, njezin je razvoj bio daleko od linearnog. Zlato je prošlo kroz nekoliko dugotrajnih razdoblja rasta i korekcije, odražavajući inflaciju, monetarnu politiku, geopolitičke sukobe i gospodarske krize.

 

Cijena zlata

 

 

Često me pitaju je li zlato danas skupo. Po mom mišljenju, relevantnije je pitanje:

„Je li zlato doista skupo ili su papirnate valute jednostavno izgubile dio svoje kupovne moći tijekom proteklih pedeset pet godina?”

Za mene je ta promjena perspektive jedno od najvažnijih nasljeđa 1971. godine.

 

Zašto zlato i dalje pripada suvremenim portfeljima?

Zlato nije ulaganje koje redovito ostvaruje prinose na način na koji to čine dionice ili obveznice. Njegova je uloga drukčija. To je imovina koja nije ničija obveza – ni države ni središnje banke – i čija se ponuda ne može proizvoljno povećavati. Zato se često smatra čuvarom vrijednosti.

To potvrđuju i postupci samih središnjih banaka. Posljednjih su godina bile među najvećim kupcima zlata. U svijetu rastućih geopolitičkih napetosti, visokog duga i neizvjesnosti, središnje banke diverzificiraju svoje rezerve imovinom koja ne predstavlja potraživanje prema drugoj državi ili instituciji.

 

Kupnja zlata od strane središnjih banaka

 

 

Rastuća važnost zlata ne odražava se samo u kupnjama središnjih banaka. U nekim su se saveznim državama SAD-a zlato i srebro posljednjih godina također djelomično vratili u sferu zakonskog sredstva plaćanja. Savezna država Utah je 2011. godine prva donijela zakon kojim su zlato i srebro priznati kao zakonsko sredstvo plaćanja, čime je omogućena njihova upotreba za podmirivanje dugovanja i, u mnogim slučajevima, državnih poreza. U godinama koje su uslijedile i druge su savezne države, uključujući Arizonu, Wyoming, Oklahomu i Teksas, uvele ili uvode slične mjere. To ne ukazuje na povratak zlatnom standardu niti zamjenu američkog dolara. Ipak, zanimljiv je to pokazatelj da, čak i više od pola stoljeća nakon što su plemeniti metali prestali biti temelj monetarnog sustava, i dalje uživaju povjerenje dijela javnosti i zakonodavaca.

Ako najveći svjetski upravitelji monetarnih rezervi zlato smatraju strateškim dijelom svojih portfelja, ima smisla da privatni ulagači razmotre i ulogu koju bi ono moglo imati u upravljanju vlastitom imovinom.

Zlato nije ni konkurencija ulaganjima u dionice ni alat za kratkoročnu špekulaciju. Ono je jedan od stupova diversificiranog portfelja, prvenstveno namijenjen zaštiti kupovne moći i vrijednosti imovine u razdobljima povećane neizvjesnosti.

 

Zašto ima smisla redovito ulagati?

Dugoročno gledano, neće svatko uspjeti odabrati pravi trenutak za kupnju. Zato redovito ulaganje postaje sve zastupljenije i kod fizičkog zlata. Kao i kod investicijskih fondova ili ETF-ova, kupnje raspoređuje kroz vrijeme, uprosječuje kupoprodajnu cijenu i smanjuje utjecaj emocija na investicijske odluke.

Za većinu kućanstava ujedno je i pristupačnije od jednokratne kupnje većeg zlatnog ingota. Dugoročna štednja u investicijskom zlatu prirodno nadopunjuje druge investicijske strategije usmjerene na izgradnju i očuvanje imovine.

 

Kada se tradicija i tehnologija susretnu

Ulaganje u fizičko zlato posljednjih se godina znatno promijenilo. Nekada je prije svega značilo kupnju zlatnih ingota i kovanica te njihovo čuvanje u sefu. Ulagači danas od suvremenih financijskih usluga očekuju istu praktičnost na koju su navikli.

 

 

U tom se smjeru razvija i IBIS InGold. Sustav InGold PAY^® spaja redovito ulaganje u fizičko investicijsko zlato i digitalnu tehnologiju. Klijenti ne grade samo dugoročnu imovinsku rezervu, već dobivaju i mogućnost aktivne upotrebe svog zlata. Mogu fleksibilno upotrebljavati vrijednost pohranjenu u zlatu za podmirivanje trenutačnih potreba, bilo da je riječ o neočekivanim troškovima ili svakodnevnim transakcijama.

Više od pedeset godina nakon kraja zlatnog standarda zlato ponovno poprima jedno od obilježja koja su mu se prirodno pripisivala stoljećima. Ne služi samo očuvanju kupovne moći imovine, kao sigurno utočište i stabilizator portfelja. Nova rješenja omogućuju da se ponovno upotrebljava i kao sredstvo plaćanja.

Takve inovacije predstavljaju sljedeću fazu razvoja ulaganja u plemenite metale. Budućnost nije samo u posjedovanju vrijedne imovine, već i u mogućnosti njezine praktične, sigurne i učinkovite upotrebe u svakodnevnom životu.

 

Obljetnica kraja zlatnog standarda nije samo podsjetnik na važnu povijesnu odluku. Ona je i prilika za shvaćanje toga koliko se svijet novca duboko promijenio tijekom proteklih pedeset i pet godina. Promijenili su se monetarni sustavi, alati središnjih banaka i tehnologije koje oblikuju suvremene financije.

No zlato je ipak zadržalo svoj izniman položaj čak i u takvom okruženju. Tisućljećima predstavlja imovinu koja nije obveza nijedne države i čija vrijednost ne ovisi o povjerenju u političke odluke. Stoga ne čudi što središnje banke diljem svijeta nastavljaju povećavati svoje rezerve zlata te što su zlato i srebro ponovno stekli status zakonskog sredstva plaćanja u nekim saveznim državama SAD-a. To nije povratak zlatnom standardu. Naprotiv, potvrđuje da se uloga zlata može prilagoditi promjenjivim uvjetima i ostati relevantna čak i u eri digitalnih valuta, trenutačnih plaćanja i suvremene financijske tehnologije.

Možda je upravo to najveće nasljeđe 1971. godine. Nakon pedeset i pet godina u svijetu fiat valuta, jasno je da važnost zlata nije samo opstala: u mnogim aspektima ponovno raste.